Taekwondo


Izvor: Wikipedia

Taekwondo je korejska borilačka vještina nastala 40-ih godina dvadesetog stoljeća spajanjem različitih vještina koje su se vježbale u to vrijeme. Njeno ime dolazi iz riječi Tae, što znači udariti nogom, Kwon, što znači udariti rukom i Do, što znači put. Taekwondo je udaračka vještina koju odlikuju atraktivne nožne tehnike i brzina. Danas se Taekwondo smatra jednom od najpopularnijih borilačkih vještina i sportova, a broj vježbača u svijetu se procjenjuje na preko 100 milijuna.

Povijest
Povijest borilačkih vještina u Koreji je vrlo duga. Najstariji dokazi su kipovi i slike pronađeni u grobnici Muyong Chong dinastije oko 3. p.n.e. koje prikazuju ratnike u borbenim pozama. U to doba, Koreja je bila podijeljena na tri kraljevstva: Silla, Koguryo i Paekje. Sva tri kraljevstva su imala jake vojske (u Koguryo zvanih “Sonbae”, u Silla “Hwarang”) koje su izučavale vještinu nenaoružane borbe. U to vrijeme, vještina se zvala Hwarang-do ili Subak.
Subak se razvio u vještinu Taekkyon, koja se često koristila na vojnim demonstracijama, i na turnirima na kojima su se ratnici mogli dokazati u međusobnom nadmetanju. To posebno dolazi do izražaja za vrijeme Koryo dinastije (918. – 1392. n.e.) koja ujedinjuje tri kraljevstva, i kada se Taekkyon natjecanja koriste u svrhu pronalaženja talentiranih novih vojnika ili čak promaknuća vojnika u časnike. Kroz stoljeća, Taekkyon razvija mnogo specifičnih nožnih tehnika. Za vrijeme Joseon dinastije, Konfucijanizam zamjenjuje Budizam kao službena religija, i društvo postaje manje fokusirano na ratovanje i viši društveni slojevi počinju se više baviti poezijom i glazbom. Shodno tome, Taekkyon postaje zanimacija nižih društvenih slojeva i preživljava kao narodna igra sve do početka 20. stoljeća.
Za vrijeme japanske okupacije Koreje, sve borilačke vještine su strogo zabranjene i Taekkyon praktički izumire. Mnogo Korejaca putuje u Japan na studij i tamo se upoznaje sa Karateom. Po završetku drugog svjetskog rata i japanske okupacije, vraćaju se u Koreju i otvaraju škole borilačkih vještina.
Neke od poznatih škola iz ovog razdoblja su Chung Do Kwan, Oh Do Kwan and Jidokwan. Škole nisu bile povezane, a vještina koju su podučavali (uglavnom varijacije Okinavanskog Karatea) se nazivala raznim imenima: Kong Soo Do, Tang Soo Do, Tae Soo Do, itd. Kroz utjecaj Taekkyon-a, vještina poprima mnoge specifične nožne tehnike, ali se još uvijek podučava pod različitim imenima, sa različitim formama, zvanjima koja nisu ujednačena, itd.
Među vlasnicima škola se ubrzo javlja želja za ujedinjenjem njihovih stilova u jedinstvenu korejsku borilačku vještinu. Nova vještina se isprva naziva Tae Soo Do, ali ubrzo mijenja ime u Taekwondo i počinje process ujedinjenja. 1961. je osnovan Korea Taekwondo Union kao prva udružena organizacija, koja 1965 mijenja ime u Korea Taekwondo Association, naziv koji nosi i danas.

Svjetske Taekwondo organizacije
Unatoč nastojanjima prve generacije Taekwondo majstora koji su probali ujediniti Taekwondo u jednu standardiziranu borilačku vještinu, to im nije u potpunosti uspjelo. Glavni rascjep u Taekwondo-u je podjela na Kukki-Taekwondo (međunarodno predstavljen kroz WTF) i ITF Taekwon-do.
Osim u formama i pravilima sportske borbe, dva Taekwondo stila se razlikuju i po nazivlju, te osnovnim tehnikama. Kukki-Taekwondo se trenira u Južnoj Koreji, dok je u Sjevernoj Koreji prisutan samo ITF Taekwon-do.
Kukki-Taekwondo je nastao kroz napore korejske Taekwondo organizacije (KTA) da ujedini različite korejske borilačke vještine. Kukkiwon je stvoren 1972. godine, kao organizacija koja se brine o tehničkom dijelu Taekwondo-a i njegovom standardizacijom. Svjetska krovna organizacija, WTF nastaje godinu poslije, 1973., i danas je KTA samo jedna od članica WTF-a. Treba napomenuti da se WTF isključivo bavi organizacijom turnira i da se ne bavi izdavanjem pojaseva ili razvojem formi, za što je zadužen Kukkiwon. Za nastup na WTF turnirima i olimpijskim igrama potrebno je imati službenu potvrdu o zvanju, izdanu od Kukkiwon-a.
ITF je nešto starija organizacija, koju je osnovao General Choi, Hong Hi 1966., nakon što je odlučio odvojiti se od procesa ujedinjenja Taekwondo-a i napustio Korea Taekwondo Association kako bi osnovao svoj stil. ITF sam izdaje potvrde o zvanjima i organizira međunarodne turnire. Nakon smrti Generala Choi-a, ITF se dijeli na tri organizacije, sjevernokorejski ITF koji vodi njegov sin, bečki ITF i montrealski ITF. Sve tri organizacije tvrde za sebe da su prave nasljednice Choi-evog ITF-a. U ovom trenutku je budućnost ITF-a upitna.
Otkako je Taekwondo borba po WTF pravilima postala olimpijska disciplina, Kukki-Taekwondo je prilično ojačao jer su mnogi borci prešli na Kukki-Taekwondo kako bi imali pravo nastupa na olimpijskim igrama. To je jedan od razloga zašto je Kukki-Taekwondo danas daleko najpopularniji stil Taekwondo-a. Zadnja želja Generala Choi-a, konačno ujedinjenje Taekwondo-a, mogla bi se ostvariti jer WTF i sjevernokorejski ITF trenutno vode razgovore o ujedinjenju i ujednačavanju tehničkih razlika.
Osim ove dvije velike organizacije, postoje i mnoge druge, poput ITA, TAGB, ATA, itd, ali nijedna od njih nema međunarodni značaj.

Taekwondo u Hrvatskoj
Taekwondo se u Hrvatskoj prvi put pojavljuje 1962. u Rijeci, kada Petar Kružić donosi vještinu iz Njemačke, ali se ubrzo i gasi, jer se Kružić vraća u Njemačku. Šest godina poslije, 1968, majstor Park Sun Jae (tada 5. Dan) dolazi na poziv Judo kluba “Kata” u Zagrebu, i održava demonstraciju Taekwondo-a. Ubrzo zatim Nikola Pečko polaže za 1. Dan, kao prvi Taekwondo crni pojas u bivšoj Jugoslaviji, i slovi kao osnivač Taekwondo-a u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Danas u Hrvatskoj djeluje 50-ak Taekwondo klubova u mnogim gradovima. Hrvatski Taekwondo je u Europi na dobrom glasu, zahvaljujući konstantnim uspjesima na međunarodnim natjecanjima (Nataša Vezmar, Sandra Šarić, Miet Filipović, Lana Baneli, itd.)

Zvanja
Budući da ni dan danas ne postoji potpuno ujedinjenje Taekwondo-a pod jednom krovnom organizacijom, zvanja izdana od jedne organizacije obično nisu prihvaćena u drugim organizacijama. Ipak, većina Taekwondo sportaša posjeduje certifikaciju od Kukkiwon-a ili ITF-a. Taekwondo zvanja se dijele na deset učeničkih zvanja (Keup) i deset majstorskih zvanja (Dan). Novi polaznici kreću od desetog Keup zvanja (bijeli pojas), sve do majstorskih Dan zvanja (crni pojas). Točne boje pojaseva ovise o školi i federaciji, ali većina škola se drži sljedećeg sustava:
– 10. i 9. Keup: Bijeli pojas
– 8. i 7. Keup: Žuti pojas
– 6. i 5. Keup: Zeleni pojas
– 4. i 3. Keup: Plavi pojas
– 2. i 1. Keup: Crveni pojas
– 1. Dan i viši: Crni pojas
Većina škola također koristi pruge na kraju pojasa da označi međustupnjeve. Tako zeleni pojas označava 6. Keup, dok zeleni pojas sa plavom prugom označava 5. Keup, ili “viši zeleni pojas”. Taekwondo natjecanja su obično grupirana po zvanjima, tako da se polaznici bore sa protivnicima sličnih mogućnosti.

Taekwondo tehnike
Taekwondo se dijeli na pet sastavnih dijelova:
– Osnove (Kibon)
– Forme (Poomsae)
– Samoobrana (Hosinsul)
– Lomljenje (Kyokpa)
– Borba (Kyorugi)
Većina klubova se danas specijalizira za natjecateljski dio Taekwondo-a (borbeni trening i vježbanje formi), no svi dijelovi Taekwondo-a su važni za postizanje majstorskih zvanja.

Osnove
Na samom početku, Taekwondo trening je nalikovao Karateu, i sastojao se od vježbanja tradicionalnih stavova, blokova i udaraca. Danas se tradicionalnim tehnikama ne posvećuje puno vremena i u većini škola su ih zamijenile vježbe na vreći i sa fokuserima.
Osnove Taekwondo-a dijele se na:
– stavove (npr. jahaći stav – juchun seogi, prednji stav – ap kubi ili zadnji stav – dwit kubi),
– blokade (npr. gornja blokada – olgul makki ili donja blokada – arae makki),
– udarce rukom (npr. udarac šakom – jumok jirugi ili udarac vanjskim bridom dlana – sonnal chigi), te
– udarce nogom (npr. kružni udarac – dollyo chagi ili bočni udarac – yop chagi).
Cilj učenja osnova je razvijanje pravilne tehnike, korištenje cijelog tijela, i očuvanje Taekwondo tradicije.

Forme
Forme su koreografirane borbe protiv zamišljenog napadača koje vježbač izvodi sam s ciljem razvijanja ravnoteže i usavršavanja osnovnih tehnika. Većina Taekwondo sportaša danas vježba Kukkiwon forme ili ITF forme (ili kombinaciju). Kukki-Taekwondo sadrži osam učeničkih formi za niže pojaseve (Taeguek poomsae) i devet majstorskih formi za crne pojaseve (Yudanja poomsae). Neki klubovi još podučavaju Palgwae forme koje su razvijene u isto vrijeme kad i majstorske forme, ali velika većina klubova koristi novije i modernije Taeguek forme.
ITF sadrži 24 forme, po jednu za svaki sat u danu, i razvio ih je General Choi, Hong Hi, osnivač ITF Taekwon-do vještine. Ove su forme starije od Kukkiwon formi i još uvijek su vrlo popularne i izvan ITF-a.
Iako velika većina koristi Kukkiwon ili ITF forme, neke manje federacije koriste vlastite, interne forme, ili još uvijek koriste Karate forme koje su se koristile u samim začecima Taekwondo-a.
Izvođenje formi je danas međunarodni sport, i većina zemalja ima tehničke reprezentacije koje se natječu u izvođenju formi.

Samoobrana
Dok se sportska borba temelji na natjecanju sa pravilima, tehnike samoobrane se koriste u situacijama kada ne postoji dovoljna distanca ili su standardne Taekwondo tehnike (udarci rukama i nogama) nepraktične: napad oružjem, napadi odozada te situacije kad napadač ima kontrolu kroz gušenje ili držanje žrtve.
Samoobrana se sastoji od udaraca rukama, nogama, laktovima, koljenima, zahvata i poluga na rukama i nogama, gušenja, bacanja, itd. Za razliku od ostalih dijelova Taekwondo-a, samoobrana nije standardizirana i ovisi o instruktoru.

Lomljenje
Demonstracije lomljenja su provjera snage i preciznosti. Točno plasiranim udarcima, vježbač nastoji slomiti predmete poput dasaka, crijepova, cigli ili bejzbol palica. Demonstracije lomljenja se uglavnom izvode kao dio Taekwondo prezentacija i prilikom polaganja za više pojaseve.

Borba
Zadnji i po mnogima najvažniji dio Taekwondo-a je borba. Ovu kategoriju ugrubo možemo podijeliti na dogovorenu borbu (borba na jedan, dva ili tri koraka, te borbene vježbe sa ili bez štitnika) i slobodnu borbu (sa ili bez štitnika). U Taekwondo borbama koriste se ručne i nožne udaračke tehnike, ali ne i hosinsul bacanja, čišćenja ili gušenja.
Najpopularniji aspekt Taekwondo-a je zasigurno slobodna borba. U slučaju olimpijske borbe po WTF pravilima, radi se o borbi po full-contact pravilima, sa štitnicima i o međunarodnom sportu koji je predstavljen na olimpijskim igrama. Međunarodna Taekwondo federacija (ITF) ima svoja pravila, sa kontroliranim kontaktom, bez štitnika, ali i sa većim brojem dozvoljenih tehnika.

Olimpijski Taekwondo

Sportska borba
Taekwondo se prvi puta pojavljuje kao demonstracijski sport na na olimpijskim igrama u Seulu 1988, te ponovo u Barceloni 1992. Od olimpijskih igara u Sidneyu 2000, Taekwondo je punopravni dio olimpijskih igara. Olimpijsko natjecanje odnosi se samo na borbu po WTF pravilima.

Pravila
Borba po WTF pravilima sastoji se od 3 runde od 2 minute, po full-contact pravilima. Borba se završava nokautom, predajom, diskvalifikacijom, ili prebrojavanjem bodova na kraju meča. U slučaju neriješenog rezultata, održava se dodatna runda po principu “zlatnog boda”. Ako je rezultat na kraju dodatne runde još uvijek izjednačen, sudac određuje pobjednika odlukom o superiornosti.
Dozvoljene tehnike su udarci šakom u tijelo, te udarci nogama iznad pojasa. Udarac u tijelo vrijedi jedan bod, udarac u glavu dva boda.
Za nedozvoljene radnje dobija se opomena (kyonggo), dvije opomene predstavljaju negativan bod (gamjeom). U slučaju težih prekršaja, sudac može automatski dodijeliti negativan bod. Četiri negativna boda donose diskvalifikaciju.

Oprema
WTF propisuje sljedeću zaštitnu opremu prilikom sportske borbe:
– Štitnik za tijelo (hogu)
– Štitnik za glavu
– Štitnike za podlaktice i potkoljenice
– Štitnik za prepone
– Štitnik za zube